PRIČAM TI PRIČU O PRIČI III (Sve što bi se trebalo prešutjeti, a ipak biva izrečeno.)

„Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti. I pamti da je tako od prastarih vremena. I svi se ponavljamo, i veliki i čisti, kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.“ Bdijem nad svojim mrtvim satima. Razmišljam kuda dalje? Neki početak je dobar, neki se mora, a neki tek tako dođe. Nečujno….

Nastavi čitanje →

PRIČAM TI PRIČU O PRIČI II (New Age Bosnian Girls.)

Doktor je proveo vikend u Beogradu sa svoje dvoje tinejdžerske djece, povodom vjenčanja svoje rođake, na koje nije našao za shodno niti da pozove svoju partnerku s kojom je poslednjih pet godina. Vratio se bez poklona. Bez riječi oprosti. Pijemo kafu iz šerpe. Džezva ne može podnijeti taj kapacitet priče. Lakiramo nokte. Slušamo SF fabule,…

Nastavi čitanje →

PRIČAM TI PRIČU O PRIČI (Riječ u mahali; mahala u riječi.)

Znam da su sve priče ispričane. Znam da je moje lice koje gleda ka nebu tek jedan piksel. Ali što mi drugo preostaje nego da pišem? Pišem o nama istima; nama drugima. Nema nam pomoći, ali ne očajavamo. Igramo na koncima. Igramo s bolovima u kičmi. Ovu priču već ste čuli u hiljadu d(r)ugih varijacija….

Nastavi čitanje →

DŽELAT

Ja sam dželat. Ljude, do kojih mi je stalo, koljem svojim riječima. Nekako mi pričinjava zadovoljstvo, kada osjetim da sam pogodila slabost, te da sam, guleći meso, došla do kosti. Izgleda da moj animalitet ima blagu prednost nad mojim humanizmom. Ko će ti znati? Možda sam tek gavran iz basne, koji gače svima na uvo,…

Nastavi čitanje →

RAMAZAN

Ne znam zašto se svakog Ramazana, kojeg se sjećam, uopće ne osjećam. Samo osjetim tuđe poglede koji plazaju po meni kao sluz gusjenice, dok se udaljavam od lica iz mahale i prošlosti. Kada prolazim ulicom, na mene se lijepe nečije zjenice i riječi koje se govore ispod glasa. Kao da sam krijesnica, koja je u…

Nastavi čitanje →

KROJAČ

Od svih zanata, krojački me fascinira. Ne znam da li je razlog tomu što je moj dedo kojeg pamtim imao magazu, staru singericu, kredu u rukama i kožom uštopane rukave na laktovima njegovog džempera, ili to što sam Boga oduvijek zamišljala kao mog dedu. Nekog starog čovjeka sa štapom u rukama, sa blaženim izrazom lica…

Nastavi čitanje →